MUZIKA.HR: URLIK BIJESNIH GRADSKIH MAČAKA

Recenzent hrvatskog muzičkog portala Muzika.Hr, Zoran Tučkar, je nedavno napravio prikaz povratničkog duplog CD-a “Bubanj bas gitara i glas”. U nastavku donosimo kompletan tekst. Izvornu verziju možete naći OVDE, a usput i obići i druge stranice ovog zanimljivog sajta.

“Priča o bendu imena koje se izgovara ’Šesnaest osam dvadeset tri’ vrlo je obična priča o mladom rock’n’roll bendu u zemlji iscrpljenoj ratovanjima, kriminalom, sankcijama i krahu srednjeg, umjerenog, građanskog sloja.

Osnovan 1992. u Staroj Pazovi od dva nadobudna 16-godišnjaka (Vuka Popadića i Aleksandra Zarića, koji će u budućnosti činiti autorsku osovinu),16x8x23x htio je nastaviti tamo gdje je legendarna Disciplina kičme stala: na ritmičnim, punky funky parolama koje izgovaraju iživcirani neurotični građani, a vjerojatno bi isti izričaj gajile gradske mačke lutalice koje su pojele previše miševa s mišomorom.

16x8x23x ne preferiraju dulje forme zbog toga što je opseg pažnje mase ljudi u gradskom prostoru vrlo mali, zato pokušavaju izvesti jedno izrazito intenzivno ‘glasanje’: radije neka ih čuju u tri riječi, nego da igraju na kompleksnost, enigmatičnost ili višeznačnost.

“Bubanj, bas, gitara i glas” dvosveščano je izdanje oba dva njihova studijska albuma, s pridruženim EP-ima. Ono otkriva rast i razvoj grupe koja je počela s tinejdžerskim tekstovima kao što je “Moja mama šnicle tuče”, pa do nihilističkih tekstura krajem devedesetih, kada je, osim Discipline, primjetan utjecaj grupe The Stooges i Iggya Popa.

Na prvom disku dominiraju tinejdžerski stihovi udruženi s istim takvim melodijskim linijama. Bend će napisati pjesmu za sjajnog nogometaša Miloša Šestića, ali što to vrijedi kada je Šestić u Hrvatskoj poznato prezime tek kod nogometnih nostalgičara. S ranim radovima uspjeli su privući pažnju eminentnih srpskih glazbenih novinara, kao i pobijediti na gitarijadi u Beogradu, a sve je kulminiralo kad su proglašeni za najveću nadu godine 1994. To bi još nešto i značilo da u to doba Srbija nije bila zemlja s uništenom perspektivom za bavljenje bilo čim, osim kriminalom, korupcijom, ratnim profiterstvom i švercom.

U to doba, rock’n’roll bio je sam ‘underground undergrounda’. Prvi album, nazvan “Iz principa!” izlazi 1995. i iz današnje perspektive to je tek solidan i zanimljiv uradak s povremeno opskurnim stihovima. Glavna tema albuma svijet je iz perspektive pubertetlija, dakle, spominjanje raznih domaćih delicija, općih mjesta sportskih i pop-kulturnih kružoka, spremnost na opjevavanje bizarnosti. U to doba mladići iz grupe jedva da su imali 20 (ako i toliko), a okolnosti unutar benda pokazivale su da grupa tek treba snimiti svoje najbolje stvari.

Već iduće se godine snima novi album, no zbog odugovlačenja, nasljednik “Prove(t)riti glavu” izlazi 1997. i pokazuje koliko je koraka unaprijed bend napravio u kratkom vremenu. I dalje pod velikim utjecajem Discipline kičme (i uz veću upotrebu ‘wah-wah’ pedala), “Prove(t)riti glavu” donosi utjecaj američkog punka i u isto vrijeme osobniju i općenitiju umjetničku perspektivu nego album prvijenac.

Narodski rečeno, “Prove(t)riti glavu” po svim je kriterijima bolja ploča: pjesme su koherentnije i manje banalne, atmosfera pjesama je sugestivno zlokobna, pjevanje je bolje, svirka je čvršća, a i interakcija među muzičarima je opipljivija. “Prove(t)riti glavu” trebao je biti vrlo dobra predigra za nekoliko izvrsnih albuma, no oni se nikad (ili bolje rečeno – još) nisu dogodili. Tijekom snimanja trećeg albuma, grupa se raspala. Ostao je samo jedan EP, nazvan “Drum i bus”, koji nastavlja putanjom koju je zacrtao “Prove(t)riti glavu”.

Prema posljednjim dostupnim informacijama, 16x8x23x ponovo se okupio te imaju redovite koncerte. Ovo reizdanje je, nadam se, samo početak izdavanja nove muzike ovog vrlo interesantnog benda.”